Stanem i pitam se...
Pitam se šta bi s mojim riječima, ako su postojale.
Ako sam znala da ih složim.
Nema ni slika, ni nota,
ni misli, koje nisu ni bile moje.
Drugi su ih oblikovali.
Da su moje, meni bi sudili.
I bilo bi mi draže.
Sad mi sude, ali nemaju za šta.
Tek zbog toga što postojim,
i što namjeravam postojati
dok ne vidim svrhu toga.
Ako je ima.
Ako je i druga postojanja imaju.
 |
Otvori blog |  |
